Sremska Mitrovica je grad s veoma dugim kontinuitetom života

Sremska Mitrovica je grad s veoma dugim kontinuitetom života u kojem je nekoliko puta iz osnova menjala ne samo svoje ime, već i svoju fizionomiju: isprva drveno ilirsko-keltsko naselje, zatim antički grad i prestonica, srednjovekovna varoš sa mnogo gospodara, orijentalna palanka s minaretima, pukovsko graničarsko mesto, zanatsko-trgovački centar u doba građanskog prosperiteta i, najzad, savremen industrijski grad u punom naponu jedne nove istorije.

U sremskoj Mitrovici,
istoriju možete osetiti na svakom koraku

Rimljani osvajaju Sirmijum krajem I veka stare ere. Grad raste vrtoglavom brzinom i u I veku nove ere stiče najviši gradski rang – postao je Colonia Flavia Sirniensium i dobija izuzetan vojnički i strateški značaj. U njemu se pripremaju ratne ekspedicije careva Trajana, Marka Aurelija i Klaudija II Gotskog. Od sredine III veka Sirmijum je postao ekonomsko središte čitave Panonije, te je dao Imperiji nekoliko velikih ljudi. U njemu ili u okolini rođeni su carevi Decije Trajan, Aurelijan, Prob i Maksimilijan, svi romanizovani Iliri-domoroci.

Potvrdu svog izuzetnog položaja u okviru Rimske imperije Sirmijum dobija u vreme tetrarhije kada postaje jedna od četiri prestonice carstva, grad sa carskom palatom, hipodromom, kovnicom novca, amfiteatrom, pozorištem, mnogobrojnim radionicama, javnim kupatilima, hramovima, kao i mnoštvom javnih palata i raskošnih vila.

Mesta za odmor u Sremskoj Mitrovici

U Sremu se dobro jede i pije. Bilo koje doba godine da izaberete za svoj dolazak, uživaćete u posebnom gastronomskom iskustvu. Otkrijte neka od mesta na kojima možete iskusiti bogatstvo ukusa i mirisa ove regije.

Od sedišta episkopije
do današnje Sremske Mitrovice

Od 313. godine hrišćanska crkva u Sirmijumu igra veliku ulogu kao sedište episkopije. Gotovo jedan vek trajale su ogorčene verske borbe oko različitih učenja i jeresi. U gradu je održano pet crkvenih sabora. Poznate “sirmijske formule” rešavale su dogmatska pitanja značajna za čitav hrišćanski svet. U V veku razvoj grada je prekinut hunskim razaranjima. Gradom su naizmeničn ogospodarili Istočni Goti i Gepidi, sve dok ga Justin II nije priključio Istočnoj rimskoj državi. Polovinom VI veka u Srem su prodrli Avari sa prvim slovenskim grupama i 582. godine definitivno zauzeli i razorili Sirmijum.

U IX veku Srem se nalazi u sastavu Bugarske i uloga Sirmijuma raste, jer je u njemu, pošto su Bugari primili hrišćanstvo, osnovana episkopija. Smatra se da je slovenski prosvetitelj Metodije, pre nego što je otišao u Moravsku, bio episkop Sirmijuma. Dolaskom Mađara Sirmijumom naizmenično gospodare Vizantinci i Mađari, sve do 1180. godine kad vizantijska vlast zauvek nestaje s ovog tla, a od nekad slavnog grada ostaju samo ruševine. Jedino je još ostao obnovljeni manastir sv. Dimitrija s tvrđavom. Novo naselje, izraslo kraj zidina, dobija u XIII veku po manastiru svoje današnje ime Dmitrovica (latinski “Civitas Sancti Demetri”, mađarski “Szava Szent-Demeter”).

Pred turskom najezdom mađarsko stanovništvo se povlači ka svojoj matici, a Srbi se sve više doseljavaju, tako da je Srem tokom jednog veka postao srpska oblast, a despot Stevan Lazarević, među ostalim posedima, dobija i Mitrovicu. Posle 1529. godine Srem je konačno u sastavu turskog carstva. Za nekoliko decenija Mitrovica se od opustošenog mesta pretvorila u Šeher-Dimitrovice, grad orijentalnog tipa sa velikom čaršijom, koji je postao privredni i administrativni centar Srema. Mirom u Požarevcu grad je oslobođen od Turaka i pripojen Habzburškoj monarhiji. Sredinom XVIII veka osnovan je Deveti petrovaradinski graničarski puk sa sedištem u Mitrovici. Graničarska komanda podiže oko trideset zgrada, kao vojno središte puka.